AKTUALNO

Mlada misa vlč. Marijana Vukova

Zvona subotičke stolne bazilike Sv. Terezije Avilske u nedjelju 1. srpnja u 10 sati najavila su početak mlade mise vlč. Marijana Vukova. Svečana procesija ušla je u crkvu na glavni ulaz, a kad je mladomisnik iz predvorja stupio u lađu crkve svi su se zaustavili. Slijedio je nadahnuti pozdrav župnika mons. Stjepana Beretića. Kao iz jednog grla katedralu je ispunila Domjanićeva Fala, nakon čega su roditelji vlč. Marijanu dali svoj blagoslov. Mladomisnik je potom pristupio oltaru i započeo svečano slavlje. Ohrabrujuće su bile riječi propovjednika o. Ivana Antunovića, duhovnika bogoslova u kolegiju Družbe Isusove u Zagrebu, gdje je vlč. Marijan proveo svoje bogoslovske dane. On je slikovito prikazivao što sve obuhvaća svećenički poziv. Živi ukras oltara bili su mladi obučeni u bunjevačku nošnju koji su na oltar prinijeli darove za svetu žrtvu. Mladomisnik je prinio primljene darove, te su po njima kruh i vino postali Tijelom i Krvlju Isusa Krista. Okružen brojnim svećenicima vlč. Marijan izgovarao je riječi pretvorbe, naučene još iz ministrantskih dana, a sada tako posebno, djelotvorno. Raspjevani katedralni zbor ”Albe Vidaković” pod ravnanjem s. Mirjam Pandžić uzveličao je i uljepšao ovo jedinstveno slavlje, koje je vodilo u more blagoslova, i to mladomisničkog blagoslova. Nakon što ga je vlč. Marijan podijelio svim svećenicima i poslužiteljima oltara, pristupili su mama Marija i tata Zvonimir da sad oni od svog sina prime blagoslov. Slijedili su ih Tomislav i Kristina, Marijanovi brat i sestra, a potom brojna rodbina i mnogi od onih koji su sudjelovali na mladoj misi.

Slavljeničko raspoloženje preselilo se potom u salu ”Zorica”, gdje su ponosni roditelji uz zvuke tamburice dočekali uzvanike i domaćinski ih pogostili. Bilo je i pjesme i igre. Lijepo je bilo sudjelovati u tom slavljeničkom ozračju obitelji Vukov prožetom radošću, jer je crkvi iznjedrila mladog blagovjesnika, našeg mladomisnika vlč. Marijana. /M. Š./

Župnikov pozdrav mladomisniku

Hvaljen Isus i Marija!

Dragi Marijane, mladomisniče naš!

Dobro nam došao svećeniče mladi! Pred mnoštvom Božjih kćeri i sinova, pred bratom Tomislavom i pred sestrom Kristinom kleknut ćeš, da primiš blagoslov od oca Zvonimira i od majke Marije. Eto nama radosti čekane. Dragi roditelji! /.../ Marijane, Tvoja radost, radost Tvojih roditelja, pa ni radost svećenika ne iznenađuje. Ponikao si u kršćanskoj obitelji. I Tvoji su išli na vjeronauk za mlade, i brat Tvoj, i sestra. I ti si nam četvrtkom u 20 bio s mladima, i uvijek sa svojim vršnjacima oko Stola Gospodinova. Zato Bog voli Tvoju kuću i zato vi svi volite život. I molitvu si naučio od svojih korijena. Ostani nepokolebivi molitelj. Danas reci Isusovoj Majci: ”Moli za mene i za sve nas ovdje, jer trebamo s neba milosti i snage. Ojačaj vjeru, učvrsti nam nadu. I ljubav žarku u srce usadi, da vedra čela, čista srca, Bijela Gospo, stupamo prema Vječnom Gradu”.

Svaki dan će Ti u rukama biti Krist Kralj. Slušat će Tvoje molitve. Ne propuštaj molitvu psaltira. Bar danas moli s našim Aleksom: ”Sačuvaj narod moj mali. Vodi ga rukom očinskom, svetom i daj mu snage da ga u borbi dušmanin–Golijat nikad ne svali. Pokaži pravu mu stazu što vodi Tebi, vječnome cilju... Ne molim za sebe danas ni jednom jedinom riječju. Kad rod moj plače zar srce šutjeti može? I zato prosim te smjerno, usliši moju molitvu skromnu: spasi moj narod, o Bože”!

Mi, bački katolici u ljubavi prema Crkvi imamo duboke korijene. Sjećamo se segedinskih franjevaca koji su voljeli subotičke Dalmatince, naučili naš hrvatski jezik, da nam za turskoga ropstva i više od stoljeća na slobodi budu Vesela vijest Isusova. Ponosni smo i na Ivana Antunovića koji je godinama na tri jezika naviještao Veselu vijest u Aljmašu. Antunović je sagorio za naš narod i dao mu se u zrelim godinama, onda kad je služio u mađarskoj Kalači. Naš župnik i biskup Lajčo Budanović, je gradio crkve svim narodima naše biskupije da njegov nesebičan rad bude posvećen Soli Deo – Samo Bogu. Osnovao je malo sjemenište, naumio je graditi novu katedralu i bogosloviju. Karmelićanin Gerard Stantić, je imao takvo pastirsko srce, da je mogao zapisati: ”Svakom svoje, pa mir na zemlji kraljuje”. Neka Te ponese vjera i raspoloživost našeg župnika i biskupa Matiše Zvekanovića, čiji je život bio uvjerljivo ostvareno geslo: ”Svima sve”. Tim su stopama stupali i naši župljani O. Tome Vereš i Albe Vidaković...

Sve je te Isusove učenike nosio žar Isusov od mlade mise do smrti. I nije se ugasio. Njih je zanosilo i mnoštvo. Nema u Baču, ni u Tovariševu mnoštva. Ni u Futogu, ni u Apatinu. Zato nam Bog daje gorljive, zanosne svećenike. Zato je, Marijane naše zvanje najljepše.

I Tebe je Bog pomazao svojim Svetim Duhom, da siromasima navijestiš Veselu vijest. ”Kad rod moj plače zar srce šutjeti može?” Neka Ti srce ne šuti, razbij tugu i plač Isusovom Veselom viješću. Kaži i danas Gospodinu Isusu: ”I zato prosim te smjerno, usliši moju molitvu skromnu: spasi moj narod o Bože!” Ti samo veselo i uvjerljivo. /.../ U tami smo, u tuzi smo, utopljeni smo u sivilo svakidašnjice – Veselu vijest trebamo! Dragi Marijane, ne boj se! Ima Boga u Izraelu. Ima i međ' Tisom i Dunavom. On te zove i šalje Te, da budeš njegovo živo evanđelje. Ne boj se maleno stado! Eto ti Marijana!

Marijane! Cekaju Te jezici, i narodi u jedan Božji narod okupljeni. Predano učiš jezik puka komu Te Bog šalje. Živi u nama duh svetih slavenskih apostola. Ne boj se! Marija je uvijek s nama. Blago majci koja te rodila, blago ocu koji te podigao. Blago nama! Imamo mladog svećenika! Dobro nam došao. /.../ Sada, Marijane, klekni, da primiš blagoslov od svojih roditelja.

Iz propovijedi o. Ivana Antunovića

O svete li sebičnosti puka kršćanskoga, koji ima pravo da se raduje što jedan mladi čovjek ne pripada više sebi nego Kristu da pripadne svima! O svete li otimačine Kristove, koji najbolje sinove naroda otima za sebe, da ih onda opet daruje narodu (Hebr 5,1) – ali preobražene, u svoju silu obučene, u svoju ljubav zaogrnute!

Isus je na križu raširio ruke, da njima zagrli svijet. Ali, kao da su mu se ruke učinile premalenima da sav svijet obujmi. On zaželi da se nađe mnogo ruku, koje bi dohvatile njegove spasiteljske, da tako umnoži svoje ruke rukama svojih svećenika i da svom silom svoje spasiteljske ljubavi zagrli čitavi svijet!

I tako se dogodilo da je naš mladomisnik Marijan, slijedeći povijest svih Božjih izabranja, u danima svoga dječaštva sve jasnije razabirao glas Isusov: ”Sinko, ruke mi svoje daj da njima zagrlim svijet!

Naša biskupija je bogatija za dva svećenika i pet đakona

Niz đakonskih i svećeničkih ređenja u Subotičkoj biskupiji ove godine počeo je u nedjelju 24. lipnja u 17 sati na Paliću, ređenjem kandidata Józsefa Koleszára za stalnoga đakona. Nesvakidašnja svečanost na palićkoj župi privukla je mnoštvo vjernika i svećenika koji su koncelebrirali, pa je tamošnja crkva odjedanput postala premalena za toliko mnoštvo. U vrlo svečanom ozračju subotički biskup Ivan Pénzes je Józsefa Koleszára svetim ređenjem pridružio malom zboru od osmorice stalnih đakona, koji već djeluju na teritoriju naše biskupije. Živi ukras oltara bili su mladi u narodnim nošnjama, među kojima su stajale i obje Józsefove kćeri. Ređenikaova supruga, kao i ponosni župnik József Leiszt i zauzeta kantorica, nisu mogli sakriti vidno uzbuđenje, a jednako tako je i sam novozaređeni đakon ganuto zahvalio svima koji su mu pomogli postati dionikom milosti Svetoga reda đakonata. Skladno pjevanje župnog zbora protkalo je cijelu svečanost, koja se nakon liturgijskoga slavlja nastavila i na platou ispred crkve. Novozaređeni đakon, koji već radi i kao kateheta, pastoralno će djelovati u svojoj župi na Paliću, a po potrebi ispomagati i u drugim obližnjim župama.

Slijedila su zatim na svetkovinu apostolskih prvaka svetih Petra i Pavla 29. lipnja u 17 sati ređenja na mađarskom jeziku u subotičkoj katedrali sv. Terezije Avilske. Biskup Ivan je za svećenika zaredio đakona Ákosa Gutásija, kojemu je polaganjem ruku i pozdravom mira dobrodošlicu u prezbiterij Subotičke biskupije izrazilo tridesetak svećenika. U istom slavlju za đakone su zaređena tri bogoslova: Nándor Kara, Ferenc Zorád i István Zsolnai, koji se također spremaju za godinu dana pristupiti Svetom redu prezbiterata. Ovaj puta svečanu liturgiju na orguljama pratio je vlč. József Szakály, a zbor iz kanjiške župe Sv. Pavla, nazočnima je svojim skladnim gregorijanskim pjevanjem podario mali komadić iz bogate katoličke liturgijske baštine. Uz brojnu rodbinu i prijatelje ređenika, na svečanosti su sudjelovali i poglavari iz bogoslovija u kojima su se kandidati spremali za ovaj veliki dan.

Za dva dana naš biskup se ponovno uputio na ređenje i to u Gunaroš, rodno mjesto bogoslova Lászlóa Magóa, koji je u svojoj župi 1. srpnja u 10 sati bio zaređen za đakona. Ovo je ujedno bilo prvo ređenje slavljeno u toj maloj seoskoj zajednici. Mnogi od nazočnih vjernika po prvi puta su sudjelovali na ređenju, te se s njihovih lica mogla čitati znatiželja i vrlo pažljivo sudjelovanje u liturgijskim činima. Vlč. Ferenc Vreckó i njegovi najbliži suradnici puno su radili na spremanju ovog slavlja, a svoj doprinos dao je i mali dječji zbor. Ređenje u njihovoj župi zacijelo je ostavilo zlatne tragove i u sjećanjima malih ministranata, koji će možda jednog dana odlučiti biti poput svog prethodnika, a sad već đakona, vlč. Lászlóa Magóa.

Istoga dana u 17 sati biskup Ivan je imao još jedno ređenje u svojoj katedrali u Subotici. Za svećenika je zaredio đakona vlč. Marijana Vukova, župljanina katedralne župe. Pred punom katedralom i u nazočnosti tridesetak svećenika, među kojima su bili nazočni Marijanovi poglavari iz Zagreba o. Ivan Šestak, rektor Kolegija Družbe Isusove u kojemu je ređenik primio svoju bogoslovsku formaciju tijekom proteklih šest godina, i o. Ivica Musa. Jamstvo da je Marijan spreman i dostojan primiti drugi stupanj sakramenta Svetog reda dao je njegov župnik, mons. Stjepan Beretić. Kao novozaređeni svećenik Marijan je u zajedništvu s biskupom i svećenicima služio svoju prvu svetu misu, a na kraju je svim nazočnima podijelio svoj mladomisnički blagoslov. Svečanost ređenja svojim pjevanjem uljepšao je katedralni zbor Albe Vidaković, pod ravnanjem s. Mirjam Pandžić. /Zv/

Ređenici Subotičke biskupije 2007. godine

Za prezbitere su zaređeni:

Ákos Gutási, rođen 24. 09. 1980. u Bečeju, od oca Ferenca i majke Valérie Végeli. Srednju školu, gimnaziju, završio je u Bečeju. Teološki studij završava u Egeru. Pripada župi Sv. Antuna Padovanskog u Bečeju. Sveti Red prezbiterata primio je u subotičkoj stolnoj bazilici 29. 06. 2007.

Marijan Vukov, rođen 22. 06. 1981. u Subotici, od oca Zvonimira i majke Marije Šarčević. Srednju školu, gimnaziju, završio je u Subotici. Teološki studij završio je u Zagrebu na Filozofsko–teološkom institutu Družbe Isusove. Pripada župi Sv. Terezije Avilske u Subotici. Sveti Red prezbiterata primio je u subotičkoj stolnoj bazilici 1. 07. 2007.

Za đakone, koji su pripravnici za prezbiterat, zaređeni su:

Nándor Kara, rođen 31. 12. 1982. u Subotici, od oca Dezsoa i majke Erzsébet Kiss. Srednju školu završio je u Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji ”Paulinum” u Subotici. Teološki studij završava u Budimpešti. Pripada župi Mali Iđoš. Sveti red đakonata primio je u subotičkoj stolnoj bazilici 29. 06. 2007.

László Magó, rođen 27. 10. 1983. u Senti, od oca Lászla i majke Éve Rusák. Srednju školu završio je u Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji ”Paulinum” u Subotici. Teološki studij završava u Egeru. Pripada župi Gunaroš. Sveti Red đakonata primio je u župnoj crkvi u Gunarošu 1. 07. 2007.

Ferenc Zorád, rođen je 12. 03. 1973. godine u Novom Sadu, od oca Mihálya i majke Magdolne Sztraka. Srednju stručnu školu završio je u Novom Sadu. Teološki studij završava u Segedinu. Pripada župi Imena Marijina u Novom Sadu. Sveti red đakonata primio je u subotičkoj stolnoj bazilici 29. 06. 2007.

István Zsolnai, rođen je 6. 03. 1977. u Senti, od oca Istvána i majke Verone Dósa. Srednju poljoprivrednu školu završio je u Bačkoj Topoli. Teološki studij završava u Egeru. Priprada župi Svih Svetih u Bačkom Petrovom Selu. Sveti red đakonata primio je u subotičkoj stolnoj bazilici 29. 06. 2007.

Za trajnog đakona zaređen je:

József Koleszár, rođen 22. 06. 1964. godine u Vukovaru, od oca Istvána i majke Márie Dubácz. Živi u braku s Ellom Gajó i otac je dvoje djece. Teološku izobrazbu stekao je na Teološko–katehetskom institutu Subotičke biskupije gdje je 18. 11. 2006. diplomirao. Za stalnog đakona zaređen je u župnoj crkvi na Paliću 24. 06. 2007.