SVETAC MJESECA – Piše: Stjepan Beretić

26. svibnja – Sveti Timotej

(umro oko 97. godine)

Ime lijepog značenja – suradnik svetoga Pavla – čovjek na dobru glasu – Božji suradnik – kao dijete Pavlovo – vidio otvoreno nebo – Isus mu krunu pripravio – efeški biskup – je li bio mučenik?

Rođen u mješovitu braku

Rođen je u Listri; danas se na mjestu Listre nalaze Ruine u blizini Hatunsaraja kod Konje u Turskoj. Otac mu je bio poganin, a mati mu se zvala Eunika i bila je Židovka. Nju spominje sveti Pavao u 5. retku 1. poglavlja Druge poslanice Timoteju. Na tom mjestu hvali ”neprijetvornu vjeru” koja je bila odlika Timoteja, ali i njegove bake Loide i majke Eunike. Sveti Timotej je, doduše, ”od malena” poznavao ”Sveta pisma”, (2 Tim 3,15) pa ipak, iz činjenice da mu je mati sklopila mješoviti brak te da ga nije dala obrezati, lako je zaključiti da Timotej nije odrastao u duboko religioznoj obitelji. Ime Timotej znači onaj koji slavi Boga.

Pratilac svetoga Pavla apostola

Na početku svoga drugog misionarskoga puta, sveti Pavao je prošao i Listrom, gdje se danas nalaze ruševine Hatunsaraja, izabrao je za svoga pratioca Timoteja. Timotej je uživao ”dobar glas među braćom u Listri i Ikoniju. Pavao htjede da on pođe s njime pa ga uze i obreza zbog Židova koji biju u onim mjestima. Jer svi su znali da mu je otac Grk” (Dj 16,2–3). Tako je Pavao izbjegao možebitne prigovore Judeokršćana. Timotej je bio vrstan suradnik svetoga Pavla, pa mu je Apostol naroda povjeravao vrlo važne zadaće u apostolatu.

Zamjenjivao je svetoga Pavla

Sveto Pismo spominje da je Timotej djelovao u grčkom gradu Bereji, gdje je sveti Pavao počeo navješćivati Evanđelje, a Židovi ”podjariše i uzbuniše svjetinu” protiv njega (Dj 17,13), pa je Pavao morao napustiti taj grad. Poslije Pavlova odlaska prema moru, u Bereji su i dalje ostali Sveti Timotej i Sila (Dj 17,14). Timotej je djelovao i u Ateni (Dj 17,14). Dok je sveti Pavao ostao u Ateni, poslao je Timoteja u Solun, te o njemu piše da im ga šalje kao ”brata”... ”i suradnika Božjega u Kristovu evanđelju” da solunske kršćane ”učvrsti i ohrabri u vjeri da se nitko ne pokoleba u... nevoljama” (1 Sol 3,3).

Među Pavlu dragim Solunjanima

Timotej je u Solunu zatekao vjerne i dobre vjernike, te i sam Pavao hvali njihovu vjeru i ljubav. Solunjani su se sjećali Pavla i čeznuli za ponovnim susretom s njime. Pavao se i sam zaželio tamošnjih kršćana. Timotej je djelovao i u Korintu (Kor 4,17), a kasnije i u Efezu (1 Kor 16,8), i u Makedoniji (Dj 19,22). Timotej je pratio svetoga Pavla i na sabor apostola u Jeruzalemu (Dj 20,4). No nisu samo spomenuti gradovi i pokrajine bile mjesto Timotejeve djelatnosti.

Pavlu srodna duša

Sveti Pavao je jako cijenio Timoteja. ”Nadam se u Gospodinu Isusu da ću vam uskoro poslati Timoteja da mi odlane kad saznam što je s vama. Nikoga doista nemam tako srodne duše tko bi se kao on svojski za vas pobrinuo... A prokušanost vam je njegova poznata: kao dijete s ocem služio je sa mnom evanđelju” (Fil 2,19–22). Korinćanima piše vrlo pohvalno o Timoteju: ”Upravo poslah k vama Timoteja, koji mi je dijete ljubljeno i vjerno u Gospodinu” (1 Kor 4,17). Pavao Timoteja drži svojim suradnikom u apostolskoj službi.

Pavlu u pohodima

Za vrijeme kad je Pavao bio prvi put zatvoren u Rimu pohodio ga je Timotej, te je Pavao upravo po njemu poslao jedno pismo u Filipe. Timoteju je Pavao uputio još dvije poslanice. Nešto kasnije, kako piše poslanica Hebrejima, bio je zatvoren i Timotej, ali je nakon kraćeg vremena oslobođen. Kako spominje 1. poslanica Timoteju, ali i Euzebije Cezarejski, još je jednom Timotej boravio u Efezu. Predaja čak znade da je Timotej bio i biskup u tom gradu, kao i da je tamo podnio mučeničku smrt, nakon što se suprotstavio jednom poganskom slavlju. Bio je, navodno, teško mučen za cara Nerona, ali su mu anđeli pružili utjehu, te je vidio otvoreno nebo i mučeničku krunu, koju je za njih pripravio Gospodin Isus.

Pomaže protiv bolesti želuca

Timotejevo tijelo je preneseno u crkvu svetih apostola u Carigrad, gdje je sahranjeno u blizini posmrtnih ostataka svetoga Luke i Andrije.

Umro je oko 97. godine u Efezu (danas su to ruine kod Seldžuka u Turskoj. Slikari ga i kipari prikazuju s toljagom i kamenjem. Zaštitnik je od bolova u želucu. U njemačkim krajevima seljaci prate vrijeme na spomendan svetoga Timoteja, pa drže, kako se u Bačkoj držalo za blagdan svetoga Matije (nekada se slavio 24. veljače), da tako i na dan svetoga Timoteja popušta led, a ako leda nema, da će ga Timotej načiniti.