UPOZNAJMO BIBLIJU – Piše: dr. Tadej Vojnović, OFM
Egipatska zla (2)
Bog je počeo suditi Egipat. Cilj njegovog suda jest obraćenje
faraonovo. Egipatski vladar pozvan je prihvatiti volju Božju.
Bog želi osloboditi svoj narod iz ropstva i dovesti ga u zemlju
koju je obećao praocu Abrahamu. Faraon se Božjoj volji uporno
opire jer bi mu puštanje izraelskog naroda donijelo veliki
ekonomski gubitak, on ostaje bez brojne radne snage.
Već smo upozorili da u ovom izvještaju o egipatskim zlima
susrećemo više predaja. Tako od 125 biblijskih redaka koji
opisuju egipatska zla, većina (86) redaka pripada najstarijoj,
jahvističkoj predaji (J). Tu je svećenička predaja (P) kojoj
pripadaju 24 retka i na kraju elohistička (E) s 15 redaka.
Pisac teksta kakav je sada pred nama, imao je pred sobom sva
tri izvora i slagao ih i umetao po redosljedu kako je mislio da
će najpotpunije dobiti cjelokupni izvještaj. Stoga se više puta
vide ponavljanja, nekada se zapažaju ”šavovi” kojima je
povezivao pojedine izvore međudobno.
Upravo zbog toga nije jednak niti broj egipatskih zala. Svaka ih
predaja nabraja drukčije. Jahvistička predaja govori o sedam
zala (sedam je u Bibliji savršeni broj!), svećenička predaja ih
ima samo 5 kao i elohist. Pisac koji je sve ove predaje
usklađivao povezao ih je u 10 egipatskih zala.
Možda ćemo razočarano reći, pa što je onda istina? Što je Bog
htio reći? Što se zapravo dogodilo? Moramo naglasiti da Biblija
ne ide prvenstveno za materijalnom istinom (iako joj je i ona
važna!) već je više usmjerena na istinu poruke Božje nama i za
nas. Biblija nije prvenstveno knjiga historije već knjiga
spasenjske Božje poruke u kojoj ljudi iščitavaju Božju volju.
Žabe
Drugo egipatsko zlo su žabe. Događaj se zbiva sedam dana nakon
prvog (pretvaranje vode u krv). Bog Mojsija opet šalje faraonu
nakon što se ovaj oglušio o prvi Božji znak (faraon ostade
tvrdokorna srca). Božji zahtjev je uvijek isti: Ovako govori
Jahve: pusti moj narod da ode i štovanje mi iskaže. No ovaj
puta Bog prvi puta upozorava faraona na posljedice (Ako
odbiješ...). Bog će svu zemlju prekriti žabama. U ovoj će kazni
po prvi puta biti dotaknuta i sama faraonova osoba (tvoj dvor,
tvoju postelju) i on će to osjetiti u svojoj vlastitoj kući.
Ako odbiješ da pustiš, svu ću zemlju kazniti žabama. U izvorniku
stoji hebr. glagol nagaf što znači udariti, snažno udariti. Bog
upozorava na moćni čin i njegove posljedice ako faraon ne pusti
njegov narod. U našoj Bibliji stoji izraz ”kazniti”.
Zlo žaba veoma je detaljno ispričano. Rijeka će vrvjeti žabama.
Ovdje u izvorniku susrećemo glagol šarac što znači silno se i
brzo množiti. Žabe će prodrijeti u sve životne prostore
Egipćana i nitko ih neće moći izbjeći niti zaustaviti.
Zanimljivo je da pisac prodor žaba opisuje hijerarhijski:
faraon – njegov dvor i dvorjani (ministri) – egipatski narod.
Od vrha, dakle, do dolje. Žabe će ući u sve, pa i u
najprivatnije odaje i prostore, u spavaće sobe pa čak i u
krevete, u prostore gdje se kuha i priprema hrana, u posude za
kuhanje. Uglavnom svuda, svuda ...
Sve će se to dogoditi Ako odbiješ da ih pustiš... Premda sveti
tekst nigdje ne spominje da je faraon odbio Mojsijev i Božji
zahtjev, to zaključujemo po događaju i posljedicama koje su
nastupile. Sve se ispunilo onako kako je Mojsije u svojoj
prijetnji u ime Božje rekao faraonu. Kako je to bilo?
Pisac sada uvodi Arona (svećenička predaja) koji do sada nije bio
spomenut. On u ruci drži štap moći Božje. I na zapovijed
Mojsijevu (jahvist) Aron simbolično pruža štap povrh rijeka,
prokopa i jezera Egipta. I zlo je krenulo! I žabe iziđoše i
prekriše egipatsku zemlju. I žabe iziđoše, zlo je krenulo.
Faraon se odupire Božjem zahtjevu da pusti njegov narod. Možda će
mu u tome pomoći njegovi vračevi. Što sve čovjek čini da ne bi
morao poslušati Boga. I čudno: egipatski vračevi ne čine da
žabe nestanu već ih svojim djelovanjem samo umnažaju. Faraon je
zaprepašten i očajan. Vidi i spoznaje da je Mojsijev i
izraelski Bog moćniji od njegovih vračeva u koje se pouzdao.
Što sada?
Faraonova molba
Preostaje mu jedino da se okrene Bogu Izraelaca u čije ime
Mojsije nastupa. Stoga sada faraon poziva Mojsije i Arona i
govori im: Molite Jahvu da ukloni žabe od mene i moga puka. U
izvorniku za moliti stoji hebr. izraz žatar koji se u Starom
zavjetu upotrebljava isključivo za obraćanje Bogu. Ovaj tekst
je vrlo važan jer u njemu faraon po prvi puta otvoreno priznaje
suverenitet Jahve, Boga Mojsija i Izraelaca za kojega se prije
izjasnio da ga ne poznaje (Tko je taj Jahve da ga ja poslušam?,
usp. Izl 5,2).
Mojsije, ne samo da će moliti, već je i uvjeren da će njegova
molitva biti uslišana. Osim toga, Mojsije faraonu daje
privilegij da sam odredi vrijeme kad će on, Mojsije moliti za
njega. Ostaje nejasno, zašto je faraon Mojsiju odredio vrijeme
molitve sutra i zašto mu nije rekao odmah. Mnogi egzegete to
različito komentiraju. Mojsije obećaje faraonu da će moliti uz
komentar: Neka bude kako kažeš, da znaš kako nitko nije kao
Jahve, Bog naš. Mojsije naglašava da će žabe otići i to onim
istim redoslijedom kako su i dolazile tj. faraon – dvor i
ministri – narod. One će ostati jedino u rijeci Nilu gdje im je
i mjesto.
Ovdje za izraz moliti imamo u hebr. izvorniku glagol cažaq što
više znači zazivati negoli moliti se. Odgovor na Mojsijevo
zazivanje bio je neposredan: I Jahve usliša Mojsija. Pisac sada
detaljno opisuje stanje koje je nastalo kada su sve žabe
uginule. Nije ih jednostavno nestalo. Veliki je problem nastao
zbog mnoštva uginulih žaba pa pisac kaže: Na hrpe su ih
zgrtali, zemlja se njima usmrdjela. Ovaj opis također pojačava
strahotu zla.
Sigurno je da je najprije bio doveden u red faraonov dvor i
njegova ministarstva. Tu je razlog da je faraon brzo zaboravio
na nesreću čim je nastupilo olakšanje. Tako je to s nama
ljudima. Kad smo u nevolji tada vapijemo i zapomažemo, dajemo
najrazličitija velika obećanja i zavjete, a kad nas Bog usliši,
tada to brzo zaboravljamo, ne marimo viši za svoja obećanja.
Tako je to bilo i s faraonom. Pisac jednostavno zaključuje: Kad
je faraon vidio da je nastupilo olakšanje, srce mu otvrdnu te
ne posluša Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao.
(U sljedećem broju: Egipatska zla 3)
|