UPOZNAJMO GOVOR LITURGIJSKIH ZNAKOVA – Piše i uređuje: dr. Andrija Kopilović

Znak križa u liturgiji

Ne zna se točno kada je u liturgiju ušlo znamenovanje znakom križa. Sigurno je da je taj znak jedan od temeljnih vanjskih znakova kršćanske liturgije i prakse. Po sebi je jasno da je liturgija, pa i ”tjelesni oblik” izražavanja vjere pun gesta, pokreta i znakova. Najčešći i temeljni je znak Kristov križ. On je i najrašireniji simbol kršćanstva. Nalazi se od mjesta ulaska u crkvu do vrha tornja crkve. Nose ga kao simbol, neki kao ukras, ali sigurno najčešći i najprepoznatljiviji znak. Ovdje ćemo govori o znaku križa kojim se znamenujemo na ulasku u crkvu. Kada uđemo u crkvu, redovito se s desne strane nalazi posuda u kojoj je blagoslovljena voda. Vjernik mirno ulazi u crkvu, dotiče prstima desne ruke vodu i znamenuje se znakom križa, okrenut prema središtu crkve. Upozorio bih odmah da nikada u liturgiji ne činimo dva znaka istovremeno. To znači da se ne poklekne i ne znamenuje istovremeno. Prvo se znamenuje blagoslovljenom vodom, a onda poklekne prema onom mjestu gdje se nalazi Presveti Oltarski Sakrament. To mjesto lako prepoznajemo jer je označeno vječnim svjetlom. Redovito je to malo, upaljeno crveno svjetlo. Znak križa se još čini na početku mise – Bogoslužja. Svećenik taj znak čini nad darovima prije pretvorbe, zatim kod blagoslova i otpusta vjernika. Postoji još tzv. ”mali križ” kojim se znamenujemo kod evanđelja. Liturgija više znamenovanja ne poznaje. Vratimo se pitanju zašto se znamenujemo blagoslovljenom vodom?

Voda kao liturgijski znak

Voda je Božji dar bez kojega nema života na zemlji. Može se povući paralela i reći: voda je život. Nikakvo čudo što je onda tako važan Božji dar postao i simbol i predmet štovanja. U Novom zavjetu voda je materija za temeljni sakrament – sakrament krštenja. Krsti se vodom. Ta voda krštenja se posvećuje u uskrsnoj noći i najznakovitiji je znak Uskrsnoga bdjenja. Mi znamo da osim krštenja vodom i Duhom postoji krštenje krvlju (mučenici) i krštenje željom. No, većina vjernika je krštena vodom i Duhom. Blagoslov te vode je najsvečaniji. Drugi značajan i vrlo svečan je blagoslov tzv. ”Trikraljske” vode, tj. blagoslov vode za svetkovinu Bogojavljenja. Ta nas voda podsjeća na Kristovo krštenje i njegov ulazak u vode Jordana, to je gesta kojom je ”Jaganjac Božji uzeo na sebe grijehe svijeta”. Dok je voda krštenja znak novoga rođenja i ucjepljenja u Kristovo otajstveno tijelo, dotle je blagoslovljena voda Bogojavljenja znak našega čišćenja i oslobođenja od grijeha. U oba slučaja je znak čišćenja i povezana je s pojmom pranja. Dakle, kada vjernik ulazi u crkvu, ono čega bi se prvo trebao sjetiti je činjenica da je on kršten vodom i Duhom Svetim i da ulazi u hram sa željom da se očisti. Stoga dotiče blagoslovljenu vodu i znamenuje se znakom križa kako bi sebi posvijestio i svoje krštenje i svoje očišćenje Kristovom mukom, smrću i uskrsnućem. Tako je već taj prvi korak ulaska u crkvu znak vjere koju treba redovito oživljavati i dozivati u svijest, jer smo zajednica koja se okuplja kao sinovi i kćeri Božji. To ne bismo mogli biti bez sakramenta krštenja.

Kada se iz crkve izlazi, redovito se ne bi trebalo znamenovati vodom, jer smo se upravo na liturgijskom susretu obnovili u vjeri i sada idemo živjeti i svjedočiti tu svoju vjeru. Ovo je pak navika koja je u cijelom svijetu raširena, jer je u jednom određenom vremenu blagoslov vjernika na kraju mise bivao blagoslovljenom vodom. Od toga je ostala navika da napuštajući crkvu također vjernici upotrebljavaju blagoslovljenu vodu. No, to nije pravilno. Voda se upotrebljava kod svih blagoslovina. Dobro bi bilo da se u našim zajednicama na početku mise – barem jednom mjesečno – škropi vjernike blagoslovljenom vodom, kako to predviđa liturgija, a taj čin onda zamjenjuje pokajnički čin na početku mise. Tako bi se i na vanjski način očitovala znakovitost našega čišćenja i obnove krsnih obećanja. Ovaj obred je, međutim, u mnogim zajednicama ostavljen samo za Vazmeno bdjenje. Blagoslovljenu vodu nosimo i svojim kućama. Međutim, posve je krivo pripisivati toj vodi magičnu moć. To je voda koja je blagoslovljena i kojoj značaj pridonosi čin naše vjere. Šteta što je iz kršćanskih kuća kod ulaznih vrata nestala tzv. ”svetnjača” u kojoj se nalazila blagoslovljena voda i vjernici su se pri ulasku i izlasku iz kuće njome znamenovali, kao što bi i malenu djecu prije spavanja znamenovali tom vodom. Znak je isti i poruka je ista: podsjećaj na primljenu milost krštenja i da se krećemo, živimo i radimo kao djeca Božja.

Tako su, eto, i voda i znamenovanje križem povezani već na prvom koraku ulaska u crkvu. Nastavit ćemo naše razmišljanje sa znakom poklecanja.

24. 02. 2008. – Treća korizmena nedjelja

Izl 17,3–7; Ps 95; Rim 5,1–2. 5–8

Iv 4,5–42

Kaže mu žena: ”Znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve.” Kaže joj Isus: ”Ja sam, ja koji s tobom govorim!”

2. 03. 2008. – Četvrta korizmena nedjelja

1 Sam 16,1b. 6–7.10–13a; Ps 23; Ef 5,8–14

Iv 9,1–41

Reče Isus slijepcu kojega je ozdravio: ”Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?” On odgovori: ”A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?” Reče mu Isus: ”Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!” A on reče: ”Vjerujem, Gospodine!” I baci se ničice preda nj.

9. 03. 2008. – Peta korizmena nedjelja

Ez 37,12–14; Ps 130; Rim 8,8–11

Iv 11,1–45

Reče joj Isus: ”Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?”

16. 03. 2008. – Cvjetnica

Procesija: Mt 21,1–11 ili Iv 12,12–16

Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: ”Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!”

Misa: Iz 50,4–7; Ps 22; Fil 2,6–11

Mt 26,14–27,66

A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: ”Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.”