SVETAC MJESECA – Piše: Stjepan Beretić

18. veljače – Blaženi Ivan iz Fiesole (Beato Angelico)

(* 1387. + 18. II. 1455.)

Jedan od napoznatijih slikara – uzor kršćanskih umjetnika – dominikanac – istinski Božji sluga – čovjek pobožan i svet – zaštitnik dominikanskog samostana u Firenzi – zaštitnik Firenze – njegova djela su kao svetačke moći – njegove slike su veće svjedočanstvo svetosti nego njegovi spisi – uzor svih redovnika i redovnica – progonjen zbor vjernosti papi – njegovoj se slici divio Michelangelo – čudotvorac umjetnosti – uči kako valja gledati Gospine slike – zaštitnik svih umjetnika, a posebno slikara

Rođeni slikar i svećenik svim srcem

Blaženi Ivan iz Fiesole rođen je 1387. godine u mjestu Vicchio de Mugello, da bi se kasnije s obitelji preselio u Firenzu. Bio je rođeni slikar. Već u najranijoj mladosti je zalazio u umjetničke radionice glasovitih florentinskih slikara. Svojim je slikama slavio, naviještao i do danas nije prestao svjedočiti za Isusovu Veselu vijest. Hrvatski hagiograf Josip Antolović piše za blaženoga Anđelika da je bio ”pun Krista, jer je i njemu Krist bio život”. Godine 1407. stupio je u dominikanski red. Zbog vjernosti papi, cijeli je samostan, u kojem je bio i naš svetac, bio prognan. Tek kad su se vratili u Firenzu, blaženi Ivan je završio svoje slikarsko obrazovanje, ali je zaređen i za svećenika.

Gospin štovatelj

Omiljeni motiv njegovih slika bila je presveta Bogorodica. Za jednu takvu sliku uskliknuo je zadivljen njezinom ljepotom Michelangelo: ”Mora da je taj sveti čovjek vidio Djevicu ovako načinjenu raju.” Slika Gospine Krunidbe se čuva u pariškom muzeju Louvre. Za tu je sliku Vasari rekao: ”Nevjerojatan je ugođaj promatrati sve te različite glave. Sav kolorit toga djela odaje da ga je naslikala ruka jednog sveca ili anđela i stoga je posve opravdano da dobrog redovnika brata Ivana nazivaju Blaženim Anđelikom.” Slikao je Gospu kako bi svojim slikama pozvao na njezino čašćenje: ”Kad prolaziš kraj slike netaknute Djevice, neka tvoja usta ne šute, već mole Zdravomariju!” Blaženi Anđeliko je oslikao kapelu Presvetoga Sakramenta u Vatikanu, a slike svetoga Stjepana i Lovre spadaju u remek–djela talijanske umjetnosti. Sa svojim nećakom oslikao je katedralu u Orviettu.

Umro je u Rimu u samostanu Svete Marije sopra Minerva 18. veljače 1455. godine u dobi od 68 godina. Sahranjen je u tamošnjoj kapeli svetoga Tome Akvinca.

Zagreb se ponosi jednom njegovom slikom

Fra Angelicovu sliku Stigmatizacija sv. Franje Asiškoga i smrt sv. Petra mučenika otkupio je biskup Strossmayer u Firenzi 1873. godine od Filipa Angelia za 6.600 franaka. Slika prikazuje osnivača franjevačkoga Reda, svetog Franju u najveličanstvenijem trenutku njegova ovozemaljskoga života – kada prima stigme (rane Raspetoga) po uzoru na Isusa Krista. Slika prikazuje i najvećega dominikanskoga mučenika, svetoga Petra iz Verone, u trenutku kada ga njegov imenjak, Petar da Balsano, zvani Carino, po nalogu heretika ubija na Bijelu subotu, 6. travnja 1252. godine. Kao posljedni dokaz vjerovanja svetog Petra ostaju riječi ispisane krvlju: ”Credo in unum Deum” (”Vjerujem u jednoga Boga”). Dominikanac uz desni rub slike nasmrt je ranjeni brat Dominik. Stanovnici Mede, predvođeni dominikancima pohitali su u pomoć subraći, ali prekasno. Beato Angelico otvara pozadinu krajolika, a upotrebu zlata ograničava na simbole božanske svjetlosti – aureole ili nebeske zrake, kao i za dekorativnu vertikalnu razdiobu dvaju prizora. On poznaje perspektivne zakone i njihovu primjenu u tvorbi slikanoga prostora (linije se u dubini približavaju), a na čvrsto modeliranim masama oštro lomi svjetlost dajući dojam klesanih površina, naročito na stijenama.

Svećenik umjetnik

Kad je blažene uspomene papa Ivan Pavao II. služio prvu svetu misu u čast blaženom Anđeliku rekao je da je bio ”uzoran redovnik i veliki umjetnik, svećenik–umjetnik koji je u bojama znao prenijeti rječitost Božje riječi. On je u svom životu pokazao organsku i konstitutivnu vezu između kršćanstva i kulture, između čovjeka i Evanđelja. U njemu je vjera postala kultura, a kultura proživljena vjera. Bio je redovnik koji je znao umjetnošću prenositi vrednote koje su temelj kršćanskog života. Bio je prorok ikone, sakralne slike. Znao je dokučiti vrhunce umjetnosti nadahnjujući se otajstvima vjere. U njemu je umjetnost postala vjera”. Njegovim proglašenjem blaženim papa je htio ”priznati kršćansko savršenstvo vrhunskom umjetniku, obnovitelju, iskrenom i uspješnom, umjetničke duhovnosti”. Papa još nadodaje: ”No, htio sam također posvjedočiti dubok interes Crkve za napredak kulture i umjetnosti te plodan dijalog s njima.”