Povijesni kutak - Piše: Stjepan Beretić
Sombor u XV. i XVI. stoljeću
U Mađarskoj 15. i 16. stoljeća već
susrećemo brojne Hrvate u svijetu znanosti,
politike i kulture. Zato se može
pretpostaviti da je i među pukom,
diljem mađarskoga kraljevstva moglo
biti kako Hrvata, Srba, tako i ostalog
slavenskog stanovništva. O nacionalnom
sastavu stanovništva Sombora u
15. stoljeću može se samo nagađati. Od
1403. godine Czoborszentmihály postaje
posjed obitelji Szilágyi, ali samo do
1406. godine, kad su ga Czoborovi opet
dobili u posjed. Osim toga u Somboru
(Czoborszentmihály) je 1432. godine
zasjedalo 300 veleposjednika Bodroške
županije. Godine 1443. grad Czoborovih
je pogodio potres, poslije čega su
od župne crkve, od kaštela obitelji
Czobor, kao i od grada ostale samo
ruševine.
Znameniti Hrvati
u Mađarskoj
Upravo to, 15. i 16. stoljeće je vrijeme,
kad su brojni visokoškolovani
Hrvati uživali veliki ugled u mađarskom
kraljevstvu. Oni su se istakli na
vojnom, diplomatskom, kulturnom i
crkvenom polju. Bili su to ljudi koji su
ostavili neprocjenjiva književna i znanstvena
ostvarenja. Njima se podjednako
ponose i njihova zavičajna domovina
Hrvatska, kao i Mađarska u čijoj su
službi bili. Spomenut ćemo samo neke.
U vrijeme kraljevanja Žigmunda (Sigismunda)
(1387.-1437.) nalazimo u
Mađarskoj uglednog
Hrvata,
Ivana Viteza,
koji je nakon studija
u Italiji, kao
humanist, podupiratelj
umjetnosti,
organizator
knjižnice,
stekao velike zasluge
za mađarsku
kulturu. Darovite mladiće je slao
na studij u Italiju. Ivan Vitez je bio i
zagrebački kanonik i varadinski biskup
(Nagyvárad - Oradea, danas u Rumunjskoj).
U mađarskim knjigama se spominje
kao Vitéz János. Značajne zasluge
je stekao i u borbama protiv Turaka.
On je 1465. godine postao ostrogonskim
(Esztergom) nadbiskupom i primasom
Ugarske. U vrijeme
kralja Matije Corvina
(1458.-1490.)
valja spomenuti
Stjepana Brodarića
(1470.- 539.),
prelata, kancelara
i humanističkog
pisca. Mađarski
ga izvori spominju pod imenom
Brodarics István. U crkvenoj službi ga
vidimo na položaju prepozita pečuškog
(Pécs) kaptola. Bio je i zagrebački i
ostrogonski kanonik. Godine 1532. je
postao i pečuški biskup, a 1537. godine
pak biskup Váca - danas u sjevernoj
Mađarskoj. Na kratko vrijeme, 1526.
godine upravljao je Srijemskom biskupijom.
Ratovao je i pod Mohačem.
Njegovom peru možemo zahvaliti opis
Mohačke bitke pod naslovom "De conflictu
Hungarorum cum Turcis ad Mohacz"
(= Bitka Mađara protiv Turaka
kod Mohača). Djelo je napisao 1527.
godine u Krakowu.
Zanimljivo
je ime hrvatskog
diplomate, prelata
i vojskovođe,
T r o g i r a n i n a ,
Petra Berislavića
(1475.-1520.),
koga mađarski
auktori pamte
pod imenom Beriszló
Péter. On
je boravio u Kalači
kod glasovitog mađarskog humaniste
i kalačko-bačkog nadbiskupa
Pétera Váradija, i to zahvaljujući rodbinskim
vezama. Možda je na području
Kalačko-Bačke nadbiskupije i on već
imao svoje rodbine. Petar Berislavić je
1501. godine postao kalački kanonik, a
obavljao je diplomatske poslove za
svoga nadbiskupa. Godine 1502. godine
je postao stolnobiogradski (Székesfehérvár)
prepozit. Obavljao je i dužnost
kraljevskog tajnika. Vidimo ga
1511. godine na katedri biskupa u
Vesprimu (Veszprém). Godine 1513.
pobijedio je Turke kod Dubice. Osim
toga što je bio ban hrvatskih zemalja,
bio je i jajački ban, te kraljevski rizničar.
Bio je vranski prior. Poginuo je kod
Korenice progoneći poražene Turke.
Grob mu je u vesprimskoj stolnici.
Među najistaknutijim hrvatskim
humanistima je svakako Jan Panonac,
poznat pod imenom Ivan Česmički
(1434.-1472.). U svojim latinskim djelima
se sam naziva Ianus Pannonius.
Pod tim imenom ga pozna i mađarska
povijest. Njegov ujak je bio glasoviti
zagrebački kanonik, ostrogonski nadbiskup
i primas Mađarske, te kancelar
kralja Matije Corvina, Ivan Vitez. Jan je
zahvaljući svome uglednome ujaku
mogao studirati u Italiji. Postao je pečuškim
biskupom, djelovao je i na
dvoru kralja Matije Corvina. Jedno je
vrijeme bio i hrvatski ban. Godine
1463. pratio je kralja na vojnom pohodu
u Bosni. Kao član urote protiv kralja
Matije skrivao se kod zagrebačkog
biskupa Osvalda Thuza. Utočište je
našao u Medvedgradu gdje je i umro
30. studenog 1472. godine. Kao i ostali
hrvatski humanisti i Jan Panonac je
pisao samo latinski. Među njegovim
djelima vrijedno je spomenuti 35 elegija
i 400 epigrama! To su najvrjednija
njegova ostvarenja. Jana Panonca drže
svojim čovjekom ne samo Hrvati i
Mađari, već i Talijani, budući da je
dobar dio svojih književnih ostvarenja
napisao upravo u Italiji. Jedna od najljepših
njegovih elegija je tužbalica
zbog majčine smrti.
Bio je prijatelj Marka Marulića i
drugih svojih velikih hrvatskih suvremenika.
Juraj Utješenić, koga mađarska
povijest pamti
pod imenom
Fráter György
(1482. - 1551.),
nije se zanosio
vojničkim pozivom,
pa je stupio
u pavlinski
red. Bio je poglavar
samostana
u Czenstohowi.
Njegova je obitelj podrijetlom iz
Bačke županije, kako piše János
Viczián u 3. svesku mađarskog katoličkog
leksikona (Magyar Katolikus
Lexikon iz 1997. godine). Juraj je postao
kraljevim rizničarom, varadinskim
biskupom, pa ostrogonskim nadbiskupom,
a od 1542. godine ga vidimo na
tronu erdeljskog namjesnika. Postao je
vojvodom, a imenovan je i kardinalom
Svete rimske crkve. Iz činjenice da je
Utješenić ili Utišenović podrijetlom iz
Bačke, nije teško zaključiti da je već
tada moglo biti hrvatskog življa na
području današnje Subotičke biskupije.
|
|
|
