Riječ urednika - Piše: mr. Mirko Štefković

Pjevaj: Aleluja!

Proslava Uskrsa usko je vezana uz Korizmu. Što smo više ustrajali u korizmenim vježbanjima, pripravljajući se za proslavu Gospodinova uskrsnuća, tim više Uskrs doživljavamo svojim. Radost ovog najvećeg kršćanskog blagdana u nama biva toliko većom, koliko smo se istinski pripravili da ju primimo. Tu radost još kao dijete osobito sam doživljavao po divnim nam uskrsnim pjesmama. Konačno se ponovno pjeva: Aleluja! Taj poklik za mene je tada jednostavno značio radost. Nešto se veliko dogodilo i zbog toga smo svi radosni i sretni: Gospodin je uskrsnuo! Mada su sve uskrsne pjesme vrlo poletne i lijepe, još od toga vremena jedna mi je posebno prirasla srcu. To je pjesma "Pjevaj hvale, Magdaleno"! Ona mi nekako najbolje izražava radost te priproste žene, kojoj je Gospodin oproštenjem darovao potpuno novi život. I evo je sada gdje traži svoga Gospodina, jer bez njega njezin život nema smisla. Emocionalni naboj evanđeoske scene Magdaleninog susreta s Uskrslim kao da je u potpunosti pretočen u melodiju ove uskrsne pjesme. Melodija strofe je lepršava i poletna, ali u sebi još kao da sadrži određenu dozu tuge koju Magdalena nosi u srcu, dok još traži Isusa. Tek finalni krešendo koji najavljuje refren razbija svu tugu i kao da u njemu gledamo trenutak susreta u kojem se Uskrsli Isus daje prepoznati. Tada se polagano raspršuje sva tuga u Marijinu srcu i zapljuskuje ju svjetlost uskrsne radosti. Svečani početak refrena zrcali tu promjenu raspoloženja u Marijinu srcu, koje baš kao i refren raste i buja prelazeći u fortissimo za kojeg gotovo ponestaje zraka da se do kraja ispjeva. Baš kao što pluća izgledaju premalena za prihvatiti toliki zrak potreban za ispjevati refren pjesme, tako nam se i srce može učiniti premalenim da u njega stane sva radost koju je prva imala prilike iskusiti Marija Magdalena.

Uvjeren sam da se svatko od nas najbolje moguće spremio za proslavu Uskrsa i doživljaj susreta poput Marije Magdalene. Osluhnimo samo kako taj isti Uskrsli danas izgovara ime svakoga od nas, onako jedinstveno, da ga u njegovom glasu možemo prepoznati. Da, on zove i tebe i mene! Tu je, očima vjere daje se pronaći i prepoznati, a za uzvrat nam daruje radost u srcu kakvu jedino on može dati. Nema radosti u ovom životu ravne onoj koju daje Uskrsli Isus. Nema one tuge koju ta radost ne može raspršiti, niti one ljudske tame koju ona ne bi mogla rasvijetliti. Dopustimo da nas zahvati to sveto raspoloženje, koje ne dolazi od nas, nego od Uskrsloga. Poput Marije Magdalene nemojmo se dugo zadržavati sami s Uskrslim, ali zato neka nam ne promakne susret s njime u vjeri. Plod toga susreta hitro ponesimo i drugima, baš kao i Magdalena.

Mnogima od nas taj isti Uskrsli po svetoj ispovijedi darovao je novi život i dao nam iskusiti da bez njega naši životi, bez obzira koliko ispunjeni bili, gube konačni smisao. Neka ta spoznaja u nama bude poput onog krešenda iz spomenute uskrsne pjesme. Ne dopustimo da ona nestane, da utihne.

Hranimo tu svoju dragocjenu spoznaju plodovima kojima nam je urodilo korizmeno vježbanje. Ono što smo u korizmi tražili u odricanjima, sada proslavom Uskrsa tražimo u svjesnom biranju preporođenog života. Birajmo život u svemu u svojim mislima, riječima, djelima. Neka život buja iz našega vladanja, i to novi život, kojim nas je po vjeri ponovno obdario Uskrsli Gospodin. Neka iz naših života - ovo neka bude čestitkom - svi oko nas čitaju jasno: Isus je uskrsnuo, pjevaj: Aleluja!

Vaš urednik