Upoznajmo Bibliju - Piše: dr. Tadej Vojnović, OFM

Egipatska zla ₍₄₎

Faraon je najbolji primjer do koje mjere se čovjek može opirati Bogu, pa i na svoju vlastitu štetu. Možda se čitatelj pita, pa je li moguće da se čovjek koji je stvorenje tako može opirati svemogućem Bogu? To je moguće upravo zbog toga jer je Bog čovjeka stvorio slobodna i poštuje tu njegovu slobodu i ni na što ga ne želi prisiliti. Poslušnost mora biti dragovoljna. I zato Bog opominje, nagovara, čeka ali ne želi prisiliti. Osim toga, svaki put kad Bog čovjeka izbavi od nekog zla, čovjek zaboravi što je obećao i ukruti svoje srce kao što je to činio egipatski faraon. No, sud Božji se nastavlja. Slijedi sljedeće zlo.

Pomor stoke
Ovaj odlomak započinje Jahvinom naredbom Mosiju da opet pođe k faraonu.
Mojsije sada faraonu nosi proročku riječ. To se vidi po formulaciji: Ovako govori Jahve (hebr. proročka formula: koh 'amar Jahve). Božja naredba faraonu je uvijek ista: Pusti moj narod da ode i da mi štovanje iskaže. Uz naredbu slijedi i prijetnja: Ako ga ne pustiš... Ovaj puta kazna će pogoditi egipatsku stoku koja se u tekstu detaljno nabraja: konje, magarce, deve, krupna i sitna stoka. To je bila velika prijetnja budući da su se Egipćani, uz poljoprivredu koju im je omogućilo poplavljivanje rijeke Nila (zato su ga smatrali božanstvom, pa smo vidjeli kako mu faraon svakog jutro prinosi žrtvu!), pretežno bavili stočarstvom. Među stokom koja se nabraja tu je i krupna i sitna stoka. Krupnu su sačinjavala goveda, tj. krave, volovi i jedna posebna vrsta krava iz toga podneblja, a u sitnu stoku su spadale ovce i koze. Krupna se stoga upotrebljavala ne samo za mlijeko i meso
već i za rad kako nam to pokazuju slike i crteži iz onoga doba. Nije stoga čudno
što se sve to naziva jednim imenom: blago. Toliko si bio bogat, koliko si imao blaga tj. grla stoke. Ruka Jahvina udarit će strašnim pomorom. Ruka Jahvina je u Bibliji izraz Božje snage a njezin udarac izaziva strašne posljedice. Ruka Jahvina
pobjeđuje (usp. Pnz 32,27), ruka Jahvina je moćna (usp. Jš 4,24), kad se
ruka Jahvina spusti na grad, nastaje silna strava (usp. 1 Sam 5,9). Ali ruka
Jahvina razlikovat će stoku Izraelaca od stoke Egipćana. Neće se, dakle, moći
reći da je posrijedi neka epidemija koja zaredom odnosi svu stoku. Nema više rokova, nema više čekanja. Faraon još ima samo "danas" jer pomor će se dogoditi "sutra". Tako se i zbilo. Sutradan sva stoka Egipćana uginu. Faraon još uvijek sumnja je li to učinila ruka Jahvina ili je posrijedi opći pomor stoke. Traži način kako bi obezvrijedio Božje djelo pa je istraživao i uvjerio se da od izraelske stoke nije uginulo ni jedno grlo. Stočni fond Egipćana je potpuno uništen. Čovjekov grijeh uvijek ima posljedicu i na prirodi. Učinak? Pisac nas izvješćuje da je
faraonovo srce ipak otvrdlo i nije pustio naroda. On nije bio direktno pogođen.
Za njega će uvijek biti, pa morao uzeti i od stoke Izraelaca kojoj se nije ništa
dogodilo. Rijetko kada vladari gledaju na narod. Ali Bog ide dalje, njegov sud
se nastavlja. Što će biti sljedeće?

Čirevi
Izvještaj o ovom egipatskom zlu dugujemo svećeničkoj predaji (P). To zaključujemo iz njegovih elemenata, a i iz prisutnosti Arona. Božje instrukcije
Mojsiju i Aronu ne sadrže nikakve riječi opomene koje bi oni morali reći faraonu
(usp. 8,12, uputu za komarce, koja je također predaja P!). Božje se riječi
Mojsiju i Aronu odnose samo na čine koje oni moraju izvršiti pred faraonom.
Ovdje nema prijetnje što će se dogoditi ako faraon ne izvrši Božju zapovijed
budući da je on stalno u neizvršenju, u okorjelosti svojega srca i ni na tren se
nije pokolebao. Stoga Mojsije i Aron trebaju ovo znamenje samo izvesti i to
pred očima faraona. Ne spominje se ni mjesto gdje se taj susret ima dogoditi.
Oni jednostavno trebaju uzeti pepela iz peći i doći pred faraona. Taj pepeo oni
trebaju pred očima faraona baciti prema nebu. Posljedica toga bit će sitna prašina
po svoj zemlji egipatskoj. Zatim nas pisac izvještava da su Mojsije i Aron to i
učinili. Što se dogodilo kada su oni rasuli pepeo prema nebu?

Mojsijeva i Aronova poslušnost riječi Božjoj odmah je izvela učinak kako je Bog to i obećao: na ljudima ina životinjama će izvesti otekline i stvarati čireve s kraja na kraj Egipta. Sada faraon ne može pozvati u pomoć ni svoje čarobnjake kojima se do sada vješto pokušavao služiti budući da su i čarobnjaci, kao i ostali Egipćani bili prekriveni čirevima. Čarobnjaci faraonovi su nemoćni jer su i sami pokriveni
čirevima. Faraon je ostao sam. Što će učiniti?

Faraon je ostao tvrd. Tako nas izvještava pisac. No, u izvještaju pisca ima izraz koji čitaoca može zbuniti: Ali je Jahve otvrdnuo srce faraonu... Što to znači? Je li Jahve zato da faraon ostane tvrda srca ili pak da prepozna znamenje i da promijeni svoju odluku? Svakako da bi Bog htio da ga faraon posluša, ali u isto vrijeme vidi da egipatski vladar ni na kraj pameti nema odustati od svoje
tvrdokornosti. Kad je tako, neka mu je tvrdo srce! Upravo to tvrdo srce dovest
će do sljedećeg Božjeg zahvata i tako će to ići tako dugo dok ne bude suočen
sa smrću, smrću svojega prvorođenca, prijestolonasljednika.

Ne smijemo ovdje zaboraviti da sve Božje djelovanje ima samo jedan cilj: spasiti čovjeka. Ovdje je u pitanju spasenje i oslobođenje velikog mnoštva porobljenog izraelskog naroda kojeg tvrdo faraonovo srce uporno drži u ropstvu opirući se svem Božjem djelovanju. Faraon to čini iz koristoljublja, jer bi odlaskom Izraelaca izgubio veliku radnu snagu. Premda je ostao sam, bez pomoći čarobnjaka, faraon se svjesno odupire. Ovdje je ta svjesnost posebno i naglašena: faraon ne posluša Mojsija i Arona kako je Jahve rekao Mojsiju. To što Bog unaprijed zna kako će čovjek reagirati i kako će upotrijebiti svoju slobodu, još uvijek ne znači da Bog djeluje na njegovu slobodu. On samo zna kako će je čovjek upotrijebiti. U vezi
toga ljudi često postavljaju pitanje Judine izdaje. Ako je Isus znao, zašto ga je izabrao? Kad ga je izabrao, Juda je bio dobar i privržen. Dao mu je šansu kao i svakom drugom. Nepravedno bi bilo da mu nije dao šansu. Svaki čovjek ima pravo na šansu.

(U sljedećem broju: Egipatska zla 5)