Duhovnost - Piše: mr. o. Mato Miloš, OCD
Što je duhovnost?
Razmišljali smo što su to "duhovne
vježbe", koje su njezine osnovne karakteristike,
stupnjevitost rasta duhovnog
života i što se postiže obavljanjem
"duhovnih" vježbi. Sada želimo razmišljati
o kršćanskoj duhovnosti, ili bolje o
kršćanskoj duhovnoj "avanturi". Kako
se okrenuti i živjeti u onostranosti, a ne
samo živjeti u ovostranosti.
Što je to "duhovnost"?
Pojam "duhovnost" danas se vrlo
često rabi, ali ga je teško jednoznačno
odrediti. Valja se stoga osloniti na svagdanju
uporabu riječi, ali tako da se ne
ode predaleko. Povijest nam toga pojma
pruža mnoge spoznaje.1
Pridjev "duhovan" pojavljuje se u
francuskom jeziku u 13. stoljeću, a dolazi
od latinske riječi "spiritualis", kojim
se želi izreći nešto što je duhovnoga
reda, što nadilazi materiju. Riječ "duhovnost"
pojavljuje se u 16. stoljeću, a povezana
je s kršćanskom antropologijom,
prema kojoj je čovjek sastavljen od duše
i tijela. Tijelo je materijalno i podložno
zakonima prostora. Duša je duhovno
počelo sa svojim duhovnim zakonitostima.
Religiozni i vjerski život zbiva se u
duši koja je besmrtna, premda i tijelo u
njemu sudjeluje na svoj način. Dakle,
pojam "duhovno" ne odnosi se samo na
život duše nego i na život razuma.
Početkom 17. stoljeća pojam "duhovan"
označavao je ono što je razumno i
mudro što traje sve do danas.2
Pod "duhovnim" pojmom smatra se
ono što se odnosi prema duhu, a duh
promatramo kao suprotnost materiji.
Duh također označava razum, kao i unutarnje
počelo života i upravljanja sobom.
Stoga, duhovni život može biti i misleni
život i moralni život, no ovdje ovaj pojam
ne želimo razmatrati u širem smislu.
Možemo li govoriti o definiciji duhovnosti?
Ima ih mnogo zavisno o pojedinom
piscu koji piše o duhovnosti. Ipak
možemo reći da je riječ "duhovnost"
češća i da se shvaća u odnosu s vjerskim
životom u najdubljem i najnutarnjijem
smislu. Religiozna činjeničnost u čovjeku
vrlo je složena, te u svakom pojedincu
može poprimiti različite oblike, od
površnih do vrlo dubokih unutarnjih.
Religioznost pogađa samo srce osobe i
svojim unutarnjim ustrojem proizvodi
različite učinke. Unutarnji čovjekov
život je najvažniji i iz njega sve drugo
proizlazi. Duhovni život je život duše sa
svojim Bogom, odnosno, Božji život u
intimnosti vjernika. To je dijalog na najdubljoj
razini, a njegovi oblici mogu se
razlikovati prema ulozi različitih vjera,
dobi, osobnih sklonosti, te može napredovati
kao i nazadovati. Čovjek je velika
tajna i sav njegov unutarnji svijet jednako
je zanimljiv istraživanju kao i izvanjski
svijet. U intimnom svijetu dijalog
čovjeka s Bogom slijedi zakone koji se
postupno uče i spoznaju. Stoga duhovnost
označava sve ono što se tiče Božjega
života u ljudskoj duši i ljudskom
biću.
Pojam "mističan"
Spomenuli smo da izraz "duhovnost"
potječe iz 16. stoljeća, što nas upućuje
na to da se i prije poznavao pojam
Božjega života u čovjekovoj duši, ali su
se upotrebljavali drugi izričaji. Jedan od
tih izričaja je i "mističan". Taj izraz potječe
iz 3. stoljeća kršćanstva. Početkom 4.
stoljeća počinje se govoriti o "mističnoj
teologiji". Može se reći da je značenje
toga izričaja ono što mi danas nazivamo
"duhovnošću" ili "duhovnim životom".
Pojam "mistična teologija", na široko se
rabio sve do kasnog 18. stoljeća. U početku
je pojam "mistika" označavao i
praktične teoretske vidike Božjega djelovanja
u duši čovjeka, a kasnije se
postupno sužavalo značenje pojma "mistika",
pa se "mistika" svela na označavanje
samo izvanrednih očitovanja
Božjega djelovanja, kao što su ekstaze,
vizije, bilokacije itd. 3
"Asketska teologija"
Kada se "mistična teologija" više
nije bavila najuzvišenijim nutarnjim stanjima
duše, od 17. stoljeća dodavao se
pojam "asketska teologija", koja je označavala
prvo razdoblje duhovnoga života
i priprave za mistično sjedinjenje duše s
Bogom. Takva podjela duhovnoga života
na mistični i asketski život nametnula
se i nalazimo je u ranom 20. stoljeću kod
duhovnih pisaca, kao što je
Tanquerey. 4 Takva su izdanja toga djela duhovno
hranila naraštaje svećenika i laika, slično
kao i veliki rječnik duhovnosti.5 Danas se izraz "duhovnost" općenito
prihvaća, dok se izrazi "mističan", "mistika"
uzimaju samo za onaj dio duhovnosti
koji se tiče dubokih unutarnjih stanja
duše, kao i onih izvanjskih i najposebnijih.
Pojam "askeza" manje se rabi,
dok "askestka teologija" više ni ne
postoji.
Kao što možemo iz ovoga uočiti,
ovaj je razvoj nastao samo unutar
kršćanskog katoličkog ozračja. No, u
svakoj vjeri se uočava da postoji nešto s
onu stranu mističnoga, što svatko promatra
s gledišta svoga vjerskog ustroja,
što ovisi o tome živi li vjernik svoju
vjeru iskreno. Ako živi, u određenom će
slučaju doći do istinskoga duhovnog
života, čija će očitovanja biti slična bez
obzira na različitost vjere. Čini se također
prikladnim da, unatoč sličnostima,
postoji autonomnost kršćanskog duhovnog
života jer ga tijekom njegovih etapa
posebnim čini Kristova prisutnost. S tog
gledišta ovdje se ne utvrđuje fenomenologija
duhovnoga života tako da bi ona
odgovarala svim vjerama. Riječ "duhovnost"
ovdje zadržava svoj uobičajeni
smisao kršćanske, a posebno katoličke
duhovnosti.
Izvori za povijest duhovnosti
Izvori za povijest upoznavanja
kršćanske duhovnosti prije svega su
svjedočanstva osoba koje su živjele
duhovna iskustva te ih opisala. Tu ubrajamo:
Duhovne dnevnike, autobiografije
i pisma. To su prvorazredni izvori.
Među najvažnijim svjedočanstvima su:
Ispovijesti sv. Augustina, Život svete
Terezije Avilske, autobiografija i Duhovni
dnevnik sv. Ignacija Loyolskoga,
Povijest jedne duše svete Terezije od
Djeteta Isusa, Duhovni dnevnik blaženoga
pape Ivana XXIII. itd. U 20. stoljeću,
stručno su se bavili duhovnošću i
time zadobili novu važnost veliki duhovni
pisci: O. Garrigou-Lagrange dominikanac,
mons. Soudreu, isusovci O.
Poulain i O. Guibert. Od suvremenih
pisaca na međunarodnim učilištima
duhovnosti spomenimo: isusovca Charl.
Andrea Bernarda, te sada već reminuloga
franjevca O. Atanazija Matanića.
Oni su izdali temeljna djela prožeta teologijom
i iskustvom.
(nastavlja se)
____________
1. RAYMOND DARRICAU, BERNARD
PEYROUS: Duhovnost, FTI., Zagreb,
2002, str. 5.
2. Usp. isto.
3. Usp. isto str. 7.
4. TANQUEREY, Precis de Theologie
ascetique et mystique, Pariz, 1923.
5. DICTIONNAIRE DE SPIRITUALITE
ASCETIQUE ET MYSTIQUE, Pariz, 1937.
|
