Moralni kutak - Piše: mr. Andrija Anišić

Prava embrija - nerođenog djeteta (2)

Pravo embrija na liječenje

Prenatalna dijagnostika je svakako pojava novijeg datuma. Čujemo često poticaje ženama općenito a napose trudnicama da idu redovito na ginekološke preglede. U novije vrijeme osim redovitog posjeta ginekologu i redovitih laboratorijskih analiza krvi i mokraće trudnice se podvrgavaju ultrazvuku. Sve češće ih šalju i na tzv. genetska istraživanja gdje se trudnica podvrgava amniocentezi ali i na trodimenizonalno snimanje ploda. Sve je to svojevrsna prenatalna dijagnostika. Svi ti pregledi se poduzimaju kako bi se utvrdilo je li dijete u majčinoj utrobi zdravo ili nije. Postavlja se pitanje što je u svemu tome moralno dopustivo a što ne.

Već spomenuti dokument "Donum vitae" (Dar života) o tom govori u drugom
i trećem broju. Evo stava Crkvenog učiteljstva: "Ako prenatalna dijagnostika
poštuje život, nepovredivost zametka i ljudskog ploda te ako smjera njegovoj individualnoj zaštiti i liječenju, odgovor je potvrdan - prenatalna dijagnostika
je moralno dopuštena" (br. 2). Naime, takva dijagnostika doista može
utvrditi stanje zametka ili ploda dok je još u majčinu krilu. Ona na taj način
omogućuje i dopušta da se "ranije i uspješnije predvide neki terapeutski,
medicinski ili kirurški zahvati".

Neće biti zgorega na ovom mjestu još jednom podsjetiti na čudesan događaj
u vezi s malim Samuelom Arnasom. Evo, komentara uz nevjerojatnu sliku:
"To je slika jedne bebe od 21 tjedna, Samuel Arnas, kome je bila dijagnosticirana
razdvojenost kičme, jedna malforacija, koja ne daje nadu da će preživjeti pa ni usprkos unutar materičnoga interventa. Za vrijeme interventa kirurg je napravio normalan carski rez, izvukao je maternicu i učinio je rez kroz kojega je operirao malenoga Samuela. Taj cijenjeni kirurg izjavio je da je proživio najemocionalniji trenutak svoga života, kad je Samuelova ručica uzela njegov prst kao da mu je htjela zahvaliti za dar života kojeg joj je dao svojim interventom"! To je doista dirljivo i čudesno.

Međutim, koliko je meni poznato, kod nas se takvo što još uvijek premalo čini a prenatalna dijagnostika služi prije svega zato da se majku upozori da je dijete koje nosi pod svojim srcem bolesno, da ima ovu ili onu anomaliju, te je joj se preporuča da na vrijeme pođe na abortus! E, to je nedopustivo.

Dakle, da pojasnimo. Prenatalna dijagnostika je dopuštena "ako, uz pristanak
i dobru obaviještenost roditelja, primijeni takve metode koje čuvaju život i nepovredivost zametka i njegove majke, ne dovodeći ih u nesrazmjernu opasnost" (Dar života, br. 2).

Izbjegavanje nesrazmjerne opasnosti podrazumijeva prije svega istinsko poštivanje ljudskih bića i iskrenost terapijskih nakana. To ujedno znači da
liječnik mora prije svega brižno procijeniti moguće negativne posljedice predmnijevanoga postupka prilikom ispitivanja te se mora kloniti primjene onih dijagnostičkih metoda za koje nema dovoljna jamstva o njihovoj poštenoj
svrsishodnosti i bitnoj neškodljivosti. Prema tome, valja utvrditi da je rizik
opravdan zbog hitnosti dijagnosticiranja i zbog važnosti rezultata koji u konačnici mora biti isključivo u korist samog zametka. Ovakvo je obrazloženje "izbjegavanja nesrazmjerne opasnosti" dao papa Ivan Pavao II. u svom govoru sudionicima skupa "Pokret za život" 1982. godine.

Iz toga se može izvesti sljedeći zaključak:
- prenatalna dijagnostika
je nedopuštena
ukoliko predviđa mogućnost
pobačaja;
- ukoliko se poduzima
zato da bi se u slučaju
utvrđivanja malformacije
ili nasljednog
oboljenja (down sindrom
i sl.) zametak osudio na
smrt.

Ako bi majka ili otac ili zajedno samo iz tog razloga odlučili se za takvu dijagnostiku, činili bi teško nedopušteno djelo. Isto to bi činio liječnik ili stručna osoba koja bi "postavljanjem dijagnoze i prilikom priopćenja rezultata, svjesno pridonijela da se uspostavi ili učvrsti povezanost između prenatalne dijagnoze i
pobačaja". (Čuo sam od desetaka trudnica da su im u ambulanti za genetsko
istraživanje u subotičkoj bolnici preporučili da pođu na abortus zbog različitih
anomalija zametka a najviše zbog utvrđenog downovog sindroma embrija ili fetusa. Žalila mi se jedna žena da joj je ginekolog čak dva puta telefonirao kući i pitao je li bila na pobačaju iako su mu jasno rekli i ona i muž da ne žele abortus.)

Naputak "Dar života" jasno naučava: "Mora se osuditi kao povreda prava na život onoga koji se tek ima roditi te kao povreda prava i osnovnih dužnosti supružnika kad državne ili zdravstvene vlasti, ili pak znanstvene organizacije, donose smjernice ili programe koji bilo kako idu u prilog povezivanja prenatalne dijagnostike i pobačaj, ili jednostavno tjeraju trudnice da se podvrgnu prenatalnoj dijagnostici sa svrhom da se uklone plodovi s malformacijom ili opterećeni nasljednim bolestima" (br. 2).

Ista načela vrijede i za terapeutske zahvate nad ljudskim zametkom. "Dopuštenima se moraju smatrati svi zahvati nad ljudskim zametkom pod uvjetom da poštuju život i nepovredivost zametka, da sami po sebi ne uključuju
nerazmjerne opasnosti, već da su usmjereni njegovu ozdravljenju, poboljšanju
njegova zdravstvenog stanja ili njegovu individualnom opstanku" (br. 2). Za
tako dopušteni zahvat je slučaj malog Samuela najbolji primjer.

U sljedećem broju:
Moralno vrednovanje istraživanja i eksperimentiranja sa zamecima i ljudskim plodovima