Naš kandidat za sveca - Uređuje i piše: o. Ante Stantić, OCD

GOVORI VAM SLUGA BOŽJI O. GERARD TOMO STANTIĆ

Navjestitelj Božje riječi

Gerard je nastojao ostvariti svoj program, što je najavio u nastupnoj propovijedi
21. kolovoza 1904., najprije ''lomljenjem  kruha Božje riječi''.

U pismohrani vicepostulature pohranjeno je, u rukopisu, preko 380 propovijedi na hrvatskom jeziku, (bunjevačkoj ikavici). Poseban opus čini gotovo stotinu korizmenih propovijedi (97). Gotovo isti broj propovijedi posjeduje vicepostulatura, u rukopisu, na mađarskom jeziku. Šezdesetak propovijedi
na njemačkom jeziku također je pohranjeno u pismohrani vicepostulature.

Teme Gerardovih propovijedi dodiruju sve teme presudne za spasenje vlastite
duše.

Kad govori vjerničkom puku o Bogu, o Presvetom Trojstvu, on se ne zadržava
samo na tome da pouči puk o ovim temeljnim istinama nego, nakon obrazloženja
kako razumom stići do istine o Božjoj opstojnosti putem razuma a onda
putovima vjere o Presvetom Trojstvu, napose govori o tome što Presveto Trojstvo znači za vjernički život: Sve što god vidimo na to upotrijebimo da Boga po tome upoznamo. Što god vidimo, sve nas opominje: ja nisam sam od sebe, mene je Bog stvorio. O da sva stvorenja znadu govoriti ili da se jezik svega života u divan i govor pretvori! Ništa drugo ne bi mogao čovjek nego da svaki jezik hvali i slavi svemogućega Boga.¹

Kako je Presveto Trojstvo istina vjere, sluga Božji podučava kako učiniti čin vjere u Presveto Trojstvo: Kad čujem lijepi glas, a ništa ne vidim, želim znati odakle je taj glas. Pamet kaže, to jest vjera ti kaže: to je Bog Otac Stvoritelj. Da ga što više zavoliš, pomisli na jednog čudesnog Oca koji ima takvo lice koje je sjajnije od sjajnosti svega svijeta, krasnije od dragulja, mirisavije od svakoga cvijeća,
slađe od svakoga jela, ugodnije od svakoga djela. A da Ti uživanje bude sigurnije, Njegov se Sin dao izmučiti da popravi tvoju lakoumnost. A Prijatelj Njegov i tvoj, lijepi Golub, Duh Sveti, drži u kljunu najljepši biser da te kiti . Ovo
je slaba slika dobrote i ljepote, Oca, Sina, Duha Svetoga. A što si počeo gledati, sad gledaj potanje. Ta On (Trojstveni Bog) je neizmjerno dobar, svemoguć svet, pravedan, na svakome mjestu. Zaključuje: ponizno predaj svoj um vjeri, pa ćeš u svemu vidjeti ljepotu Božju².

Poznato nam je iz drugih prikaza u Zvoniku da je poniznost za Gerarda isto
što i istina, ili sloboda od sebičnosti, pojam koji on preuzima od sv. Ivana od
Križa i "Malog puta" sv. Terezije od Djeteta Isusa!

Poniznost u navedenom značenju, uz ljubav prema bližnjemu, otvara putove
svakome vjerniku da iskusi Božju blizinu, zaključuje sluga Božji. Kad ponizan
preda svoj um vjeri, tada može proniknuti još dublje u tajne odnošaja u
Presvetom Trojstvu i otkriti istinu prisutnosti Trojstvenoga Boga u svojoj
duši: Poniznom je mrvica kruha (kao) medeno more, mala zelena travka, gizdav
vrt, (jamačno kao zemaljski raj). On razumije Presveto Trojstvo jer zna da Bog
mora biti najbolji otac, Sin najbolji brat, Dug Sveti najbolji prijatelj. Razumije da
duša mora biti neumrla.³

Kako bi se Trojstveni Bog nastanio u duši i kako bi duša imala udjela u Božjem životu, osim slobode, po krštenju od istočnoga grijeha, treba se osloboditi
i osobnih grijeha. Grijeh je neizmjerna uvreda Boga. Neizmjerno pak nitko izmjeriti ne može nego samo onaj koji je neizmjeran, a takav je Isus. (Gerard stoga moli Isusa): Isuse, Ti si postao čovjekom, podnio muku, umro na
drvetu križa, smiluj se svojoj braći, smiluj se da svaki čovjek potraži ... ljekarnu u kojoj Ti daješ zabadava lijek. Da potraži ispovjedaonicu, svoje grijehe istinito ispovijedi. Da tako izliječeni i zdravi uskrsnemo s Isusom i ponovno budemo u
zagrljaju Presvetog Trojstva. ⁴

U "zagrljaju" Presvetoga Trojstva moguće je ustrajati samo po ljubavi. Zato Gerard potiče: Skočimo u vatru ljubavi. Tko raste u ljubavi, kod toga prebiva
Duh Sveti. No, "skok u vatru" ne smije se shvatiti kao opomena ili zastrašivanje
paklom, nego kao lijek, kao preobrazba, pretvorba ovozemnog u onostrano, neprolazno, i jedino istinski vrijedno dobro u zajedništvu s Presvetim
Trojstvom: Tko raste u ljubavi, kod toga prebiva Duh Sveti.
____________
1. I+M.,1905 O Bogu, 000979
2. 000979
3. Korizma, 1938, 000980
4. Pripovijed 1905, 000982.

Poetski kutak - Uređuje: Katarina Čeliković

JOSIP DUMENDŽIĆ - MEŠTAR
Rođen je 1951. godine u Bođanima. Završio je klasičnu gimnaziju "Paulinum" u Subotici. Manji dio radnog staža ostvaruje u Ljubljani, a veći dio u kombinatu "Borovo" (do 1991.). Od tada živi u Bođanima gdje se bavi poljodjeljstvom.
Pjesme piše od 1966., a objavljuje ih svojevremeno u listu "Borovo" čiji je do 1991. honorarni dopisnik. Koautor je dviju zbirki pjesama grada Vukovara Četvrta smjena (1980) i Krijesnice (1982). Pjesme su mu objavljivane u katoličkom mjesečniku Zvonik, u kalendaru Subotička Danica, Hrvatskoj riječi i somborskom
listu Miroljub. U nakladi Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost "Ivan
Antunović" 2001. godine tiskana mu je prva samostalna zbirka pjesama
Šokačke radosti i tuge. Uz ime koristi pseudonim Meštar. Sudjelovao je na
svim susretima pjesnika "Lira naiva" te su mu pjesme objavljene u istoimenim
zbirkama stihova.

ŠOKAČKA HIMNA

Nikad davno stigli u ravnicu
Sve uz Dunav di caruju žita
Obučeni u nošnju šokačku
I pamteći gradovrška lita.
S puno truda kućili se vridno
U brazdi nas zaticala zora
I dok pogled milovo je vrance
Smiškala se zlatnog klasja mora.
U amanet dici svojoj dali
Običaje, viru praotaca
Riči naše ikavice mile
Što je divan Hrvata-Šokaca.
Pa i danas tambura se čuje
Vije kolo i to na dvi strane
Fala Bogu svoji smo na svome
Još uvik su zelene nam grane.

Josip Dumendžić