Predstavljamo misijske zemlje - Uređuje i piše: s. Blaženka Rudić
INDIJA
* Zemlja napučena s preko milijardu stanovnika
* Zemlja različitih tradicija, religija i kasti
* Zemlja velike materijalne i duhovne bijede
Misijska svijest
"Premnogi ovdje samo zato ne
postaju kršćani jer nema nikoga da ih
privede kršćanstvu. Stoga me prečesto
obuzme želja da protrčim europskim
učilištima, osobito pariškim, pa da
luđački iza glasa vičem i prisilim sve
one koji imaju više učenosti nego ljubavi.
Vikao bih: 'Jao, kako su mnoge
duše, vašom krivnjom
isključene iz
neba te se strovaljuju
u pakao!' O
kad bi oni onako
žarko kako se predaju
znanosti prionuli
uz ovaj posao,
da bi mogli položiti
Bogu račun za svoju
učenost i povjerene
talente! A kad
bi mnogi od njih,
potaknuti tom mišlju i
pobuđeni razmatranjem
božanskih zbilja,
zapostavili svoje planove
i ljudsku zaposlenost
i posve se predali
Božjoj volji i pozivu te
iz svoje duše zavapili:
Evo me, Gospodine! Što
hoćeš da činim? Pošalji
me kamo god hoćeš,
pa i u Indiju!" Tako je,
u misionarskom žaru,
pisao sv. Franjo Ksaverski
svom poglavaru
sv. Ignaciju Lojolskom. Franjo je uistinu
otišao u misije na Daleki istok i
desetak godina navješćivao Evenđelje
u Indiji i Japanu.
Zemlja mnogih različitosti
Indija je pradomovina hinduizma,
koji je nastao u trećem tisućljeću prije
Krista. Kršćanska predaja drži da je
apostol Toma propovijedao Evanđelje i
osnovao Crkvu u Indiji, gdje je i umro
mučeničkom smrću. Kasnije su evangelizaciju
nastavili članovi asirske
Crkve koja i danas djeluje u Indiji kao
Siro-malabarska. Početkom drugog
tisućljeća arapski moreplovci i trgovci
otkrili su Indiju i donijeli islam. Osnovali su Mongolsko carstvo koje se održalo
sve do 18. stoljeća. Međutim,
dopustili su opstanak hinduizma. Kada
je 1498. Vasco da Gama otkrio morski
put do Indije, počeli su je naseljavati
europski kršćani. Najprije su vlast pretežno
imali Portugalci, a kasnije
Britanci, od kojih je Indija dobila neovisnost
1947. Za to je najzaslužniji vođa
nenasilnog otpora Mahatma Gandhi.
Indiju, zemlju tolikih različitosti, Gandhi je pokušao pomiriti i ujediniti.
Nije mu uspjelo pomiriti hinduse i muslimane,
pa je te iste godine, uz velike
ljudske žrtve, formirana zasebna muslimanska
država Pakistan. Sukobi se
nikada nisu u potpunosti smirili i još
uvijek padaju nevine žrtve. Veliki problem
predstavljaju kaste, kojih ima četiri
glavne, i preko tisuću malih, ovisi o
pojedinim pokrajinama. Zakon kasti
jednostavno ne dopušta pomoć nižima
od sebe, a upravo u nižim kastama je
najveći broj siromašnih.
Zemlja siromaštva i bijede
"Bogati za sebe ostavljaju prekomjerne
rezerve stvari koje im nisu potrebne, dok milijuni žive na rubu
gladi. Ako bi svatko ograničio svoj posjed
samo na ono što mu je zaista
potrebno, nitko ne bi morao živjeti u
bijedi i svi bi bili zadovoljni" - rekao je
Gandhi. Svu bijedu Indije upoznala je
Majka Terezija i pokušala odgovoriti na
nju ljubavlju. Posve se predala služenju
najsiromašnijima i osnovala zajednicu
Misionarki ljubavi. Međutim, Isusova
poruka ljubavi teško prodire u mentalitet
Indije. Majka Terezija
je utjelovila Isusovu ljubav
u konkretno služenje.
Mnogi u Indiji štuju
je kao sveticu, ali nasljedovati
njezin primjer
njima je strano.
Malo stado
Kristovo
Većinska religija je hinduizam zatim islam, budizam,
a ostale vjerske skupine
su brojčano jako male. Govori
se o 3% kršćana. Tragove
misijskog rada u Indiji ostavili
su i hrvatski misionari: Pavao
Mesarić, Josip i Antun
Vizjak, Mijo Schmidt,
Nikola Bilić, Stjepan Polgar,
najpoznatiji među njima
Ante Gabrić, s. Ivana
Stakor, koju su zvali "Majkom
Terezijom Siligurija",
grada na Himalaji. Po izjavama
nekih biskupa iz Indije
saznaje se da država ne želi strane
misionare. A neki indijski misionari već
odlaze na druge kontinente. Dakle,
Crkva u Indiji više nije ovisna o stranim
misionarima, dok je još uvijek potrebna
materijalne pomoći. Porast kršćana je
gotovo nezamjetljiv. Na kršćanstvo se
obraćaju oni koji nisu pripadali ni jednoj
jakoj religiji.
U novije vrijeme može se čuti o
napadima na kršćane u pojedinim dijelovima
Indije. U nekim pokrajinama je
uveden tzv. "protuobraćenički zakon"
koji zabranjuje prijelaz s hiduizma na
kršćanstvo. Najčešće su ti napadi djelo
hinduističkih ekstremista. |