Moralni kutak - Piše: mr. Andrija Anišić

Moralno vrednovanje istraživanja i eksperimentiranja sa zamecima i ljudskim plodovima

Zameci i ljudski plodovi su ljudske osobe

Suvremena tehnika i tehnologija omogućila je čovjeku mnoge zahvate na
zamecima i ljudskim plodovima koji su ranije bili nezamislivi. Ipak, nisu svi ti
zahvati i moralno dopustivi. Zato ćemo ovdje pokušati dati moralnu ocjenu
takvih zahvata onako kako to čini enciklika "Donum vitae" Ivana Pavla II.

Radi pojašnjenja najprije valja promotriti pojmove "istraživanje" i "eksperimentiranje". Istraživanje je bilo koji induktivno-deduktivni postupak kojim se hoće unaprijediti sustavno opažanje o nekoj pojavi ili pak provjeriti neka hipoteza koja se javlja na temelju prethodnih opažanja.

Eksperimentiranje je svako istraživanje u kojem je ljudsko biće (u raznim
stadijima svoga postojanja: kao zametak, plod, dijete ili odraslo) predmet s pomoću kojeg ili na kojem se nastoji provjeriti djelovanje nečega što je još nepoznato ili slabo poznato s obzirom na konkretne zahvate (primjerice: farmakološke, genetičke, kirurške itd.).

Liječenje je dopušteno

Medicinsko istraživanje na živim zamecima dopušteno je samo ako postoji
moralna sigurnost da njime neće naškoditi bilo životu bilo cjelovitosti nerođenoga
ili njegove majke i pod uvjetom da su roditelji, slobodno i dobro obaviješteni,
pristali na određeni zahvat nad zametkom. Dakle, nedopustivo je činiti bilo
kakvo istraživanje, pa bilo ono i samo promatranje zametka, ukoliko postoji opasnost da će upotrijebljene metode ili njihovi popratni učinci dovesti u opasnost tjelesnu cjelovitost ili život zametka.

U eksperimentiranju valja razlikovati eksperiment nad živim odnosno mrtvim
zametkom kao i da li određeni eksperiment ima terapeutsku svrhu ili ne. Ovdje je važan izričit i jasan stav koji donosi enciklika: "Ako su zameci živi, bilo da su za život sposobni li nisu, moraju se poštivati kao i sve druge ljudske osobe; ako nije izravno terapeutsko, eksperimentiranje sa zamecima je zabranjeno."

Vodeći se načelom da cilj ne smije opravdavati sredstvo valja naglasiti da
nijedna svrha, na pr. predvidiva korist za znanost ili za druga ljudska bića ili pak za samo društvo, ne može opravdati eksperimentiranja sa živim zamecima ili sa
živim ljudskim plodovima, bili oni sposobni za život ili ne, u majčinom krilu ili
izvan njega. Tu nije dovoljan ni pristanak roditelja jer oni ne mogu odlučivati ni o
fizičkom integritetu ni o životu nerođenoga. Naime, eksperimentiranje sa zamecima i s plodovima uvijek uključuje opasnost, a najčešće se to može i sa sigurnošću predvidjeti, da će doći do povrede fizičkog integriteta ili čak do smrti. No, dopušteno je poduzeti eksperimentalnu terapiju koja ima cilj spasiti život zametku postupcima ili lijekovima koji još nisu sasvim provjereni, ukoliko ne postoje drugi valjani načini liječenja.

Svaka trgovina zamecima je zabranjena

Enciklika u zaključku poglavlja o istraživanjima i eksperimentima naziva zločinom upotrebu ljudskog zametka ili ploda kao predmeta ili sredstva u eksperimentu
budući da tim ljudskim bićima pripada isto dostojanstvo kao i tek rođenoj
djeci ili bilo kojoj drugoj osobi. Na istom mjestu osuđuju se i postupci kojima
se ljudski zameci održavaju na životu izvan tijela majke radi pokusa ili trgovačkih
razloga. Poznata je afera s hladnjačama koje su bile pune abortiranih ljudskih
fetusa, koje su sedamdesetih godina prošloga stoljeća otkrivene na granici s
Mađarskom. Tada se otkrilo da je takve fetuse Jugoslavija izvozila u Švicarsku a
bili su namijenjeni jednoj kozmetičkoj tvornici. Enciklika kaže da "Leševe zametaka ili ljudskih plodova, bilo da su namjerno ili pak nenamjerno pobačeni, treba poštivati jednako kao i smrtne ostatke drugih ljudskih bića. Ni na njima se ne smije vršiti autopsija ili eksperimentiranje bez pristanka roditelja ili majke".

Važno je uočiti, iako nema u ovoj rubrici dovoljno prostora za teološke
rasprave, da Crkva ne iznosi svoje stavove samo jednostavno ističući da je nešto
zabranjeno, nego nastoji obrazložiti zašto je to zabranjeno. I vidimo da je u pozadini svih zabrana zapravo ljudsko dostojanstvo. Upravo je ljudsko dostojanstvo ono na što se u suvremenom svijetu jako stavlja naglasak. Vrijeme je da se isti zahtjevi počnu primjenjivati na čovjeka od njegovog začeća, dakle u svim fazama njegovog života a ne samo poslije rođenja.

Hrvatske katoličke internetske stranice (74.)

Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu

Jedna od najznačajnijih hrvatskih ustanova za izobrazbu katoličkih svećenika
je Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu. Nastao je iz filozofsko-teoloških
studija koje je prije sedam i pol stoljeća u glavnom gradu Hrvatske
pokrenuo zagrebački biskup Stjepan II. Babonić (1227-1247). Dio je Sveučilišta
u Zagreba od njegova osnutka 1874. do danas, osim razdoblja 1952.-1990.
Njegova je internetska adresa:

http://www.kbf.hr/

Internetska stranica ovoga fakulteta prirodno je u prvome redu namijenjena
studentima, pa se najveći broj izbornika (linkova) odnosi na sâme studentske
aktivnosti: studij, katedre, nastavni programi, raspored, ispiti, studenti,
knjižnica itd., a u okviru pojedinih od njih nalaze se i daljnji izbornici
(podlinkovi). No, osim toga na stranici se mogu naći i drugi zanimljivi podaci
vezani za ovu ustanovu, poput njezine povijesti, nakladništva, uprave, on-line
katalog itd.

Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu ima posebno značenje za svećenike
s područja današnje Subotičke biskupije. Naime, kako je poslije 1918.
najveći dio područja dotadašnje Kalačko-bačke nadbiskupije pripao Kraljevini
SHS (na kojemu je 1923. utemeljena Bačka apostolska administratura, koja
je 1968. prerasla u Subotičku biskupiju), svećenički kandidati su umjesto u
Kalaču na izobrazbu odlazili u katoličke centre u Hrvatsku i BiH. Među njima je
najznačajniji upravo Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu na kojemu su
mnogi svećenici Subotičke biskupije, ali i susjednih biskupija u Srijemu i Banatu, završili studij teologije.